Naučnici Penslivanijskog univerziteta – Pen stejt rade na staklu koje bi prepolovilo ugljenikov otisak prilikom izrade.
Proizvod nazvao Lajn glas (Lionglass) mogao bi da za duplo smanji zagađenje koje iznosi najmanje 86 miliona tona ugljen-dioksida svake godine.
Ovo novo staklo zahteva znatno manje energije za proizvodnju i mnogo je otporniji na oštećenja od standardnog natrijum-kalcijum silikatnog stakla. Istraživački tim je nedavno podneo prijavu za patent kao prvi korak ka izvođenju proizvoda na tržište.
„Naš cilj je da proizvodnju stakla učinimo dugoročno održivom“, rekao je Džon Mauro, profesor na Pen stejtu i vodeći istraživač na projektu.
Uobičajeno staklo koje se koristi u svakodnevnim predmetima od prozora do staklenog posuđa, proizvodi se topljenjem tri osnovna materijala: kvarcnog peska, sode pepela i krečnjaka.
Soda pepeo je natrijum karbonat, a krečnjak je kalcijum karbonat, od kojih oba oslobađaju ugljen-dioksid (CO2), gas staklene bašte koji zadržava toplotu, dok se tope.
„Tokom procesa topljenja stakla, karbonati se razlažu u okside i proizvode ugljen-dioksid, koji se oslobađa u atmosferu“, rekao je Mauro.
Najveći deo emisije CO2 potiče od energije potrebne za zagrevanje peći do visokih temperatura potrebnih za topljenje stakla. Sa lajn glasom, kažu naučnici koji rade na projektu temperature topljenja su snižene za oko 300 do 400 stepeni celzijusa, što dovodi do 30 odsto smanjenja potrošnje energije u poređenju sa konvencionalnim staklom natrijum krečnjaka.
Znatno otpornije na pucanje
Lajn glas je najmanje 10 puta otporniji na pucanje u poređenju sa standardnim staklom natrijum krečnjaka, koje stvara pukotine pod opterećenjem od oko 0,1 kilograma sile. Istraživači su objasnili da granice ovog stakla još nisu pronađene, jer su dostigle maksimalno opterećenje koje dozvoljava oprema za utiskivanje.
“Nastavili smo da povećavamo težinu na LionGlass-u sve dok nismo dostigli maksimalno opterećenje koje oprema dozvoljava, ali ono ne bi puklo”, rekao je Nik Klark, postdoktorski saradnik u Maurovoj laboratoriji.
“Otpornost na oštećenja je posebno važno svojstvo za staklo. Razmislite na sve načine na koje se oslanjamo na snagu stakla, u automobilskoj industriji i elektronskoj industriji, arhitekturi i komunikacijskoj tehnologiji kao što su kablovi sa optičkim vlaknima. Čak i u zdravstvu, vakcine se čuvaju u jakim, hemijski otpornim staklenim pakovanjima“, rekao je Mauro.
Tanje staklo manje zagađuje
On se nada da poboljšana snaga LionGlass-a znači da proizvodi napravljeni od njega mogu biti lakši. Pošto je LionGlass 10 puta otporniji na oštećenja od trenutnog stakla, moglo bi biti znatno tanje.
„Trebalo bi da budemo u mogućnosti da smanjimo debljinu i da i dalje dobijemo isti nivo otpornosti na oštećenja. Ako imamo lakši proizvod, to je još bolje za životnu sredinu, jer koristimo manje sirovina i potrebno nam je manje energije za njegovu proizvodnju. Čak i nizvodno, za transport, to smanjuje energiju potrebnu za transport stakla, tako da je to dobitna situacija za sve“.
Ovakvo staklo moglo bi ponovo da zameni plastiku koja ga ististla iz mnogih segmenata privrede, poput industrije bezalkholonih pića koji su jedni od najvećih zagađivača jednokratnom plastikom.
Lajn glas bi manje zagađivalo prilikom izrade, bilo otpornije tokom korišćenja, a mogućnosti reciklaže odnosno ponovnog korišćenja su više manje neograničene.
Osim toga staklo je za razliku od nekih vrsta plastike netoksično, mnogo bolje za čuvanje odlika proizvoda, a ne može se poput plastike rasturiti u mikro delove koji mogu negativno da utiču na zdravlje.
