U radionicama koje se organizuju širom Srbije učesnici svojim rukama oblikuju glinu, pišu kaligrafska slova, ispletu korpu od pruća, uče o gradnji prirodnim materijalima
Savremeno doba nije potisnulo interesovanje za stare zanate. To su potvrdili đaci koji su rado u toku protekle godine učestvovali na radionicama u okviru projekta „Zanatska azbuka” sprovedenog širom Srbije uz finansijsku podršku Ministarstva prosvete.
Tako se pokazalo da srpska tradicija nije samo slovo na papiru, već živa materija koja budi iskreno oduševljenje kod novih generacija. Zato se radionice nastavljaju u osmoletkama u lazarevačkim naseljima, a mogu da se prijave i sve druge škole jer je reč o delatnosti obrazovnog karaktera.
Projekat sprovodi Nacionalna asocijacija za stare i umetničke zanate „Naše ruke” čiji je osnivač Dejan Milosavljević, opančar. On kaže da, iako je prvobitni plan bio fokusiran na formalne školske radionice, projekat je proteklih meseci dobio neočekivan preokret na javnim manifestacijama. Devojčice i dečaci su učestvovanjem u programu sa svojim roditeljima imali priliku da se prvi put sretnu sa „živim čuvarima nasleđa gde je sve od alata do proizvoda i ambijenta bilo autentično”.
– Želja da svojim rukama oblikuju glinu, proniknu u tajne veza, pišu kaligrafska slova, ispletu korpu od pruća ili razumeju osnove zemljane arhitekture, to jest gradnje prirodnim materijalima bile su toliko snažne da su upravo učenici postali ti koji su počeli da pozivaju majstore zanatlije u svoje škole, kako bi njihove tradicionalne veštine izrade predmeta postale sastavni deo njihovog časa – objasnio je Milosavljević i dodao da majstori ne spuštaju alat kada je prenošenje njihovog iskustva mlađima u pitanju jer su aktivnosti nastavljene.
Znači, iako je formalni kalendarski okvir projekta za minulu godinu završen, „Zanatska azbuka” ne završava svoju aktivnost. Njen cilj je da svako slovo azbuke predstavi značaj po jednog zanata ili zanatlije – „A” – abadžija, „B” – bojadžija, „V” – vunovlačar, „G” – grnčar…
Zahvaljujući ogromnoj energiji i posvećenosti zanatlija – vezilja, kaligrafa, korpara, grnčara, opančara i graditelja zemljanom arhitekturom – radionice će raditi širom Srbije.
– Ovo je misija koja zahteva kontinuitet – poručuju iz Udruženja „Naše ruke”. Oni uveravaju da su spremni da se odazovu na svaki poziv i dođu u škole širom Srbije kako bi učenicima pružili priliku da uz igru i praktičan rad upoznaju sopstvenu kulturu – od ćiriličnog slova ispisanog trskom do korpe ispletene od prirodnih materijala i kuće od zemlje kao simbola održive budućnosti.
Projekat je iznedrio jedinstveni nastavni alat – brošuru koja povezuje ćirilično pismo sa istorijom, simbolikom i praksom starih zanata, među kojima posebno mesto zauzima vez kao vizuelni jezik tradicije, kaligrafija kao spona pisma i umetnosti, korparstvo kao primer održivog rukotvorstva i zemljana arhitektura kao povratak harmoniji s prirodom.
– Više od 300 učenika, od prvog razreda osnovne škole pa sve do srednjoškolaca, zajedno sa svojim nastavnicima, profesorima i roditeljima, vratilo se pravim vrednostima: ručnom radu, strpljenju, znanju koje se prenosi iz ruke u ruku i ponosu na sopstveno nasleđe – navodi Milosavljević.
Svi koji žele da osete miris kože, teksturu vune, ritam igle u vezu, snagu slova u kaligrafiji, fleksibilnost pruća ili mekoću zemlje, imaće priliku da se pridruže majstorima i u narednim nedeljama jer „Zanatska azbuka”, pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvete, nastavlja da piše najlepše stranice naše žive istorije.
Do sada su gostovali u Narodnom muzeju u Užicu i obišli mnoge krajeve zapadne Srbije, ali i druge krajeve naše zemlje. Tokom zimskih praznika bili su na više lokacija u prestonici od Sava promenade do Miljakovca. Pokazalo se da je „Zanatska azbuka” zalog za budućnost.

