Tezge beogradskih pijaca željne voća i povrća

Breskve smo još i nekako održali zalivanjem, a grožđe ništa. Kad je kupusu bilo potrebno najviše vlage, nije je bilo i ko nije našao način da zaliva, rod mu je prepolovljen, pričaju beogradski prodavci

Eksplozija boja svežeg zeleniša na pijacama. Septembar je mesec kada nema čega nema na tezgama i sva roba je tek stigla iz bašte. Navikli su potrošači da je i ponuda ogromna. Ove godine nije tako, svega ima ali ne u količinama koje su tako velike da su razlog obaranja cena i mogućnosti cenkanja. Izbor je prepolovljen u odnosu na isto doba prošle i ranijih godina.

– I vi kupci i mi seljaci moramo da budemo zadovoljni što uopšte ičeg ima, pa kakvo je takvo je. Ja u ovo doba berem šljive. U kamionu obično ne bude mesta da sve dovezemo u Beograd, sad jedva da nakupimo tridesetak gajbi. Šljivu je ubila suša, barem je tako kod nas u okolini Smedereva. Imamo i navodnjavanje, donekle je pomoglo, pa zato i imamo šta da iznesemo na tezge – priča Jovanka Marković, koja već decenijama prodaje na pijaci u Mirijevu.

Oseti se taj manjak robe i po cenama. Kilogram šljiva je od 100 do 120 dinara i nema popusta ni ako se kupuje desetak kilograma, koliko je potrebno jednoj domaćici da pripremi džem ili slatko. I neće biti jeftinije jer, kažu voćari koji dolaze na pijace iz raznih delova Srbije, i ova cena je niska i ne donosi nikakvu zaradu.

– Pogledaj samo tikvice. U ovo doba prošlih godina bilo ih je toliko da smo, kad natovarimo ono što iznosimo na pijacu, ostatak ostavljali ispred kapije, da svako kome treba uzme besplatno. Ovog septembra su 150 dinara, a izgledaju tako da ne verujete da su brane samo 15–20 sati pre nego što su došle na tezgu. Kako da ih dam za manje kad i ovako gubim. Ako ne donesem robu, nema para, ako stavim višu cenu, mušterije negoduju, idu u supermarkete jer tamo su akcije, malo ko mari da li je povrće domaće ili je došlo ko zna odakle – kaže Goran Stamenković iz okoline Zrenjanina i napominje da se suša odrazila i na rod krastavaca, paprika, paradajza, grožđa, kajsija, breskvi… „A na zalivanje smo potrošili vode koliko nismo za poslednjih deset godina”, dodaje.

I zaista, to potvrđuju cene. Breskve od 200 do 300 dinara, a na kraju sezone su. Padale sa drveta osušene i nikakve. Ko ih ima i ko je uspeo da ih odgaji ovog leta kako valja, kažu voćari Gročani, taj drži cenu.

– Ne mogu da idem niže od računice. Ovog leta suša je na nivou elementarne nepogode. Kajsije nismo ni imali kako valja, njih je udarila kiša, pa jako sunce. Breskve smo još i nekako održali zalivanjem, a grožđe ništa. U sve se ulaže novac, za naš rad ni mi sami ne hajemo – kaže Draginja Ilić koju posećuju verne mušterije, navikle da pred kraj leta njene tri tezge budu „kao oko pune”, što ove godine nije slučaj.

Domaćinstva koja su navikla da pripreme i ostave na svoj način kornišone trebalo bi da se preračunaju šta im se više isplati – da li da istraju u održavanju tradicije ili da sačekaju akcijske cene u supermarketima i tamo pazare. Tim pre što je pijačna ponuda kornišona oskudna, a cena prilično visoka. Ako kupac ima sreće da nađe kvalitetne i lepe krastavčiće, pa još ako hoće da ih bira, mora da računa na cenu od najmanje 300 dinara za kilogram. Ukoliko se odluči da pazari na gajbu, pa kako mu se „zalomi”, cena će biti stotinak dinara niža. Slično je s paradajzom, koga su tezge takođe ostale željne.

– Ovo mi je treća pijaca. Bila sam na Đermu, na Cvetkovoj i dođoh do Kalenić pijace. Ne mogu da nađem one jedre, čvrste krastavce koji „pucaju” pod zubima, takvi su najbolji za zimnicu. Bilo ih je na jednoj tezgi, ali su ili sitni ili prekrupni, a prodavačica ne da da se bira. NA ostalim mestima, nekako su bledi, sparušeni – priča Jelena Živanović koja je rešena da u špajzu ima barem tri-četiri tegle ovog specijaliteta za zimu.

– Nisam pravila ni džemove ni kompote. Ne isplati se. Odustala sam od ajvara i pečenih paprika. Skupo. Za teglu dobrog ajvara moram da imam tri kila paprika i dok se na to doda utrošak struje za pripremanje, ode računica u nebesa – kaže Beograđanka srednjih godina s kojom smo razgovarali.

I u pravu je. Paprike crvene kad se kupuju „na kutiju” koštaju 180 do 250 dinara za kilogram, a ako hoćete da ih birate – 220 do 300 dinara. One mesnate, što su „svaka ista”, dostižu i 380 dinara za kilogram. Babure su oko 300, a somborke 250 dinara.

– Nema dobre paprike kad zemlja gori pod suncem. Ona bez vode ne može. A ovog leta vode nigde. Popucala zemlja, suva kao kamen se stvrdla. Tu paprika ne može da daje dobar plod – kratko objašnjava Milena Stanković s Kalenić pijace.

Kad kupci pitaju da li će biti još paprika, prodavci sležu ramenima i odrično vrte glavom.

– Meni stižu iz Leskovca i to ove najbolje. Ali kažu tamo na jugu da ne očekujem da sezona potraje. Kvalitetne, krupne paprike sada je jako malo i zato joj je cena visoka – Kaže Milena.

Prodavci se nadaju i priželjkuju da država razume situaciju sa sušom koja nije karakteristična za ovo naše podneblje i da bude nekih nadoknada. Ali ni to ne vide kao rešenje na duže staze. Kažu, leta su sve toplija, klima se menja, pa je logično da bude nekih izmena i za seljake. Mnogo je njih koji gaje povrće i voće ali nisu u mogućnosti da sami obezbede dobar sistem navodnjavanja, natkrivanje…

A tek dolazi vreme kupusa. Kilogram je sada od 80 do 100 dinara, prošle godine u ovom periodu bio je od 30 do 40 dinara. Nisu optimistični prodavci u predviđanjima da će, kad sezona bude u punom jeku, cena biti znatno niža. Kad je kupusu bilo potrebno najviše vlage, kaže Stanka Pavlović iz okoline Pančeva, nije je bilo i ko nije našao način da zaliva, rod mu je prepolovljen. Zato je već jasno šta nas očekuje sa ovim povrćem.

Prava Pekara počinje sa radom u Smederevu!

Radno vreme objekata je od 06 do 18

Očekujemo Vas!